Zivot vjecni sto to znaciReći da je smrt radost ako ljudski razmišljamo je nemoguće. Nema normalnog čovijeka koji se ne boji smrti, raznih bolesti i smrtnih opasnosti. Danas je aktualna bolest Covid 19. Na duhovnoj obnovi u Posušju fra Marin Karačić u predavanju reče da je za nas kršćane smrt radost. Sigurno ako promatramo sa stajališta kršćanske vjere onda možemo govoriti da je smrt radost, jer mi Kršćani (danas nas je u svijetu preko 2 milijarde ) vjerujemo u vječni radosni život poslije ovozemaljske smrti. Smrt je samo jedan prelaz u vječni život. Kaže jedna izreka da kada se rađamo trebamo plakati, a kada umiremo trebamo se radovati.

Ovaj ljudski život na zemlji je pun suza, nevolja i trpljenja ali zato je Isus Krist kao obećani Mesija donio svijetu spasenje u vidu križa. Međutim, u početku za Židove križ je sablazan, a za Grke ludost i u početku su pogani prihvaćali kršćansku vjeru. Kršćanska vjera ili radosna vijest-evanđelje je vrlo zahtjevna, ali na kraju spanosna jer daje nadu u vječni život. Smatra se da je od Isusova vremena zbog kršćanske vjere u svijetu mučeničkom smrću završilo preko 70 milijuna ljudi, a i danas zbog vjere mnogi završavaju mučeničkom smrću.

Zašto je istovremeno kršćanska vjera vrlo zahtjevna, a tako privlačna?

 

Na ovo pitanje postoje mnogobrojne knjige koje su napisane i još uvijek se pišu. Sigurno je jedno: da je Isus došao kao obećani Mesija da spasi svijet od vlastite propasti i njegov drugi dolazak koji je najavio će se i ostvariti. U tome je bit kršćanske vjere. Na jednom mjestu Isus kaže: „Sve će proći, nebo i zemlja ali moje riječi neće dok se sve to ne zbude (dogodi)“. Isus je došao da dopuni zakone Starog zavjeta, a ne da ih ukine. Da nije bilo Starog zavjeta ne bi bilo ni novog odnosno Isusa Krista.

Kada je čovjek u pogibelji bilo od bolesti, gladi, neimaštine, ratova, elementarnih nepogoda ili bilo koje druge pogibelji tada tražimo Isusa, pogotovo u smrtnoj tjeskobi. U dobru je lako biti dobar, ali na muci se poznaju junaci. Vjera bez djela je mrtva. Dobro je čuti Božiju riječ ali je još bolje izvršiti je, a to je gola zaodjenuti, gladna nasititi, žedna napojiti, veli Isus. Čovjek je Božji dar i samo njemu pripadamo kao sva njegova stvorenja. Sveto pismo nas uči da je Bog u šestom danu stvaranja na svoju sliku stvorio čovjeka, ali je zbog Adamovog grijeha izgubio vječni život i postao je smrtan. Pojavom Isusa Krista ponovno je vraćeno obećanje u vječni život ako u njega povjerujemo, a za to nam treba obraćenje srca.

Tri najveće monoteističke vjere su kršćanstvo, judaizam i islam nastale u Jeruzalemu u Judeji i na tom prostoru vladaju neprekidni sukobi između Židova i Arapa ili od prije Kršćana. Zašto je to tako? Na ovo pitanje jedan poznanik iz Mostara mi je rekao da smatra da su sve tri vjere isključive odnosno  jedna drugu isključuju. Isus na jednom mjestu kaže: „Tko nije za nas protiv nas je“.

Vrlo teške riječi. Islam i Judaizam kažu da Isus Krist nije Bog, odnosno nije sin Božji. Vjere bi trebale kroz Ekumenizam surađivati, a to nam pokazuju i nastojanja pape Franje u zadnje vrijeme. U Americi je provedeno jedno istraživanje na uzorku od 1000 ispitanika o djelotvornosti kršćanske vjere na osobe. Istraživanja su pokazala da ako provodimo kršćanski nauk imamo više koristi u odnosu na druge koje to ne prakticiraju. Koliko je ovo mjerodavno za vjeru ne znam. Drugi pak vide neke druge oblike dobrog stanja ljudskog bića i smatraju da bez novca ne možemo nikako funkcionirati. Smatraju da ni u crkvu ne možeš bez novca, jer sve je u službi novca. Isus kaže da Bog i bogatstvo ne idu zajedno. Međutim, treba reći da ima časnih i poštenih ili moralnih ljudi kao ateisti ili teisti jer ipak sve ovisi od osobe. Bog je dao svakom pamet i srce da misli i da rasuđiva što je dobro a što loše. Svakom je dano na izbor što će odabrati, a na kraju ipak mislim da nam prihvaćanje kršćanske vjere može biti od koristi. Isus je dao svoj život za nas kao i brojni branitelji za našu slobodu i to je vrednije od novca ili bilo kojeg drugog bogatstva.

Sv. Benedikt je rekao: moli i radi. Trebamo raditi da bi naprosto preživjeli i u tom kontekstu nam i treba novac, ali on ne treba biti odlučujući već na prvom mjestu jedino Bog i ljubav prema bližnjemu. Sv. Franjo na času svoje smrti je pozvao braću i oni su pjevali „O sestrice smrti“. Sve je Franjo predavao na slavu Bogu, svoju muku i patnju kako bi se Bog proslavio. Isto tako prisjećamo se brojnih svetaca koji su kanonizirani, a i više onih koji nisu a prošli su mučenja i trpljenja kroz život. Kao što su prvi mučenici u crkvi prvih 300 godina bili bez bojaznosti od muke i smrti jer su imali jaku vjeru. Kaže se da je mučeništvo sjeme kršćanstva.

Ne treba biti fundamentalista poput islamskih mučenika jer to crkva ne prihvaća i ići dragovoljno u smrt. Danas su druga vremena ili svako vrijeme ima svoje probleme, ali opet jedno je zajedničko: da svatko od nas prolazi kroz muku i smrt bio on siromašan ili bogataš.

Na nedavnoj emisiji na HRT-u koja se bavi proučavanjem religija u svijetu mogli smo čuti da će možda za 100 ili 200 godina na našoj planeti biti jedna religija, jer mladi traže promjene a sve se više uvezuju preko društvenih mreža.

Smrt itekako može biti radost ako je isčekujemo u velikoj patnji kroz bolest ili slično. Danas postoji eutanazija, ali to crkva ne odobrava. Smrt je sastavni i neizbježni dio života te je prelaz u bolji i vječni život.